a/href="http://maxsimsblog")ispovjesti mladog maxxsima blog (/a)

http://www.savefile.com/files/5384263

Već znate da sve počinje njom, ustvari nedostatkom nje, i sve su suze uzrokovane tim istim … nedostatkom. Imam osjećaj da je mi ona tka život, sudbinu gustim tkanjem boli, patnje i tuge … takva me mjesta i privlače u zadnje vrijeme.
Isijavaju po Rijeci kao nekakvi dijamanti …
Kao šareni staklići na plaži posutoj sitnim kamenjem …
Znam da donose još veću bol i patnju ali ne mogu si pomoći, jednostavno idem tamo, jednostavno me nosi.
Bili smo na jednom mjestu izvan grada, to je inače stara zgrada predviđena za rušenje. Zalazili smo mnogo puta već tamo, zapuštena zgrada kroz koju se mora ući kroz podrum jer su svi prozori zabijeni daskama.
Zgrada je viska tri kata plus potkrovlje.
Vuče me k sebi time što nema krov, umjesto krova je … ništa. Kao da je bio požar pa je krov propao. Kada dođete na vrh te zgrade morate paziti da ne upadnete u rupu na tom istom potkrovlje jer se zgrada već počela urušavati …
Morate paziti i na pogled koji se vidi od tamo jer je tako jednostavno lijep da vas vuče k rubu, k rubu bez ograde k visini od kakvih dvadesetak metara …
Mi se obično okupljamo na drugom katu.
Mi ?
Ja i ostali … 6 – 7 osoba … kako kada ovisi tko tu večer objesi dušu u ormaru a tko je ponese sa sobom.
Taj famozni drugi kat …
Dolazi se njime stubama koje su omotane oko nekakvog dizala koje normalno ne radi…
Umjesto dizala, u prizemlju se nalazi neki trosjed, koji je star valjda koliko i sama zgrada.
Da biste lakše shvatili strukturu te zgrade reći ću vam da je to nekada bio hotel.
Nekada davno … još onda kada se na svakom katu nalazilo po par soba u ovom slučaju 8, a wc-i su bili u dnu hodnika …
Na drugom katu, od početka stepenica kroz svaku prostoriju uza zid se nalaze svijeće koje nam noću daju svijetlo potrebno za vid.
Nalazi se stotine svijeća.
To su one debele svijeće koje traj dugo, dugo u noć a stoje svega par kuna.
Također ih se može naći u svakoj rupi u zidu …
one nisu za vid one su za efekt …
da izgledamo bolje …
Po cijelom drugom katu se prostire nekakav crveni tepih koji je po rubovima prekriven voskom, naslagama voska na koje se samo dodaju svijeće …
Taj isti tepih svako toliko je u nepravilnim razmacima spaljen, na različite načine.
Na različite veličine …
Što je najgore svi su ti miris izmješani od prvog puta kada smo ga palili pa sve do zadnjega.
Unutra nikada ne dopire svježi zrak jer su svi prozori i grilje zakucani čavlima tako da se ne mogu otvorit … unatoč tome nema niti jednog cijelog stakla. Pretpostavite vi zašto …
Svo staklo koje je bilo na prozorima nalazi se rasuto po sobama naročito ispod raspucanih, polu razbijenih ostataka nekad zvanih prozora.
I tu smo noć provodili tamo, bilo je ludo pričali smo o svemu i svačemu.
Društvo u kojem sam bio tom prilikom bili su normalni ljudi kao i svi oni koje viđate po gradu svakodnevno.
Normalno obučeni, normalno obuveni … po ničemu da se razlikuju od svakodnevnice.
Osim po jednoj stvari, po jednoj tajni koju zna malo, jako malo ljudi … po tome hotelu.
To mjesto nas je isticalo od svih ostalih …
Mene je od njih isticala još jedna stvar, moja mana, moja skrivena mana …Crni Vrag. I te je večeri sklizao po meni, plazio bolje rečeno bio je nekako uspavan za razliku od ostalih dana.
Nije bilo toliko vatre u njemu.
Valjda je čuvao snagu … čuvao za ono što slijedi !
Odjednom mi je pozlilo … kao da je Crni Vrag htio izaći iz mene. Kao da je htio da ga pustim, da ga ispovraćam …
To bi njemu bilo slično da se upoznamo na taj način, na najgori, najgadljiviji način koji možete zamisliti …
Odjurio sam iz sobe, preko većeg djela hodnika, ušao u zadnju prostoriju na desnoj strani i bacio se pred školjku …
Školjka pred koju sam se bacio nalazila se u sredini, jedna od tri školjke u toj prostoriji … Jedina čista školjka u toj prostoriji. Iznad svake školjke se nalazio mali prozorčić. Otprilike 50cm puta 50cm i oni su bili razbijeni. Školjka sa lijeve strane je bila također razbijena a školjka sa desne strane je bila začepljena i puna vode pomješane sa krvlju.
Ta je krv bila od Lidije.
Pokušala se ubiti.
Nije uspjela … taj put.
Par tjedana poslije skočila je pod vlak u Smiljevcima.
Na ovoj trećoj školjci smo stavili dasku, novu dasku da se ne vidi krv, iako je to uzalud jer je ima i po podu i zidovima. Neka stoji … Lidiji za uspomen. Nasuprot njima nalazila su se tri umivaonika. Jedan od njih je bio razbijen tako da je iz zida virila samo osnova nekadašnjeg umivaonika. Iznad njih ostaci ogledala.
Svaki put kada bi ušao u taj wc pomislio sam 21 godina nesreće.
Dizao mi se sav sadržaj želuca, na kraju sam ga u par mlazova ispraznio … odvratan prizor !
Sve što sam bio taj dan popio, pojeo nalazilo se u toj jednoj čistoj školjci …
Ali najvažnije je ostalo u meni … Crni Vrag …
Osjećao sam ga … živnuo je !
Dignuo sam se, i duboko udahnuo ali nisam mogao doći do zraka. Tada sam ugledao prozor, maleni prozor pri vrhu. Nogom sam lupio par puta u njega da ga otvorim ali nisam uspio, udario sam najjače što sam mogao i izbio sam ga iz okvira. Pao je dolje negdje … gurnuo sam glavu van, udahnuo duboko par puta i ostao ta ko zatvorenih očiju da se malo smirim.
Začuo sam škripanje po podu.
Kao da netko gazi po slomljenom staklu, ali samo dva koraka … kao da je netko napravio dva koraka.
Uvukao sam se unutra i ogledao oko sebe.
Nije bilo nikoga …
Prestrašio sam se i htio sam izaći iz tog wc-a … što brže !!
Krenuo sam prema vratima, ali nisam mogao izaći … nije mi dao …
Crni Vrag mi nije dao da izađem van. Okrenuo sam se i vidio nešto što nije bilo tamo prije … kada sam došao.
Na Lidijinoj školjci se nalazila kamera i ruž za usne … crveni ruž za usne.
Osvrnuo sam se još jednom oko sebe … uzeo kameru u ruke … Bila je to kamera sa display ekranom sa strane.
Taj sam ekran otvorio i pretisnuo play.
Počelo se prikazivati … najprije sam vidio wc u kojem se nalazim. Sve je bilo snimljeno… i krv i umivaonici i razbijene pločice po zidovima i … ma sve …
Potom kamera i onaj što stoji iza nje izlaze van na hodnik i prolaze kroz njega polako snimajući svaki detalj.
Kraj njega protrči petero ljudi, mojih godina, odjeveni samo u bijele gaćice i potkošulje…
Bili su bosi i svakim su korakom ostavljali krvave tragove po tepihu, noge su im bile razrezane od stakla … svatko od njih je imao oko vrata obješen broj i taj isti broj im je bio zapisan na potkošulji sprijeda i straga. Brojevi su bili od dva do šest. nedostajao je broj jedan.
Htio sam i ja potrčati za njima … ali se sjetim da je to samo film.
Sjeo sam na školjku i nastavio gledati.
Ljudi su pretrčali hodnik i ušli u jednu od soba.
Kamera dolazi do te sobe i zaustavlja se.
Na mjestu kvake od vratiju nalazila se je rupa, najprije kamerman pogleda kroz nju. Nisam vidio tko je nisam mogao jer je premračno …
Približava kameru vratima, toj rupi … vidi se samo kako netko sa druge strane vrišti i grebe po njima.
Sačeka par trenutaka i polako odguruje vrata rukom.
Ulazi unutra.
Ispred njega se nalazi neka hrpa stvari, kutija, iza koje se sakrije. Lagano proviruje, povremeno …
Na sredini sobe je smješten tepih sive boje a na tepihu četvero ljudi, oni ljudi iz hodnika maloprije. Kleče na koljenima pogledom uprtog prema dolje. Ispred njih se nalaze metalne posude na kojima su brojevi od jedan do šest..
Po ostatku sobe su raspoređene još tri osobe, ja mislim, ne vidim od prepreke koja se nalazi meni slijeva a i kamera se miče prebrzo, valjda se kamermanu ruke tresu.. Kamera se pomiče ulijevo i prikazuje plinske boce, one velike, u kojima se najvjerovatnije nalazio plin za kuhinju. Iza kutija raspoznajem dvije sjene koje se miču. Čini se da ga je netko vidio; kamermana. Kamerman se sa kamerom skriva iz plinskih boca. Od tamo se sve vidi bolje … nastavlja snimati.
Na onom sivom tepihu kleče dvije cure i dva dečka. Netko im je zamijenio donje rublje. Muški nose ženske gaćice i bez potkošulja su a ženske nose muške gaćice i nose potkošulje. Vidi se da su užasno uplašeni, curama je razmazana šminka najvjerovatnije od plakanja …
Ispred njih sjedi tip u kožnoj fotelji, duge crne kose, u odjelu crne boje sa nekim štapom u ruci. Na vrhu štapa je megafon. Osim sada navedenih u sobi se nalaze još dva tipa jedan je kao valjda čuvar i ima crnu palicu u ruci, a drugi je … lud ?!?
Skače okolo, zabavlja ljude, kao dvorska luda na dvoru nekoga kralja …
Oboje su obučeni isto, crne hlače ispod njih matrensice, na gornjem djelu tijela imaju kožnu jaknu ispod koje se slabo nazire dolčevita purpurne boje.
A one sjene što sam vidio da se miču, to su dvoje ljudi, muško i žensko koji plešu … ne znam na koju muziku jer je snimka bez glasa …
Muškarac koji pleše sa ženom nosi sivo odjelo sa crnom košuljom ispod sakoa i sivom kravatom. Žena je obučena u dugu toalet haljinu koja joj se vuče po podu, crvene boje. Vidljivo su opijeni nečime jer se jedva drže jedno drugoga a istovremeno se podupiru međusobno da se netko od njih ne sruši na pod.
Odjednom se čuje jak udarac kao da je netko nekome opalio šamar … ispred kamere se sruši još jedna djevojka koja je prije bila sakrivena od kadra zbog onih boca … obriše si usta. Tim je potezom razmazala šminku sa svoga bijelog lica umrljanog crnom maskarom koja se topila pod mlazovima suza. Kamera se izvlači još malo i u kadar ulovi onog čuvara sa palicom kako zatvara zatvarač od hlača. Hm …
Čuvar hvata djevojku ispred sebe za kosu i vuče ju po tepihu na hrpu sa onim drugim djevojkama i dečkima …
djevojka se odupire i mlatara rukama i nogama po podu …
Podigne je jednom rukom držeći ju za kosu na noge. Potom snažnim udarcem palice po stražnjem djelu njenih koljena je savladava i baca pred zdjelu broj pet.
Kamerman se polako izvlači iz svoga zaklona i snima detalje po sobi … snima primjerak nekih novina, na podu, gdje piše « oteti tinejđeri usred Zagreba »
I još par takvih sa različitim naslovima sličnog ili istog sadržaja … « usred dana nestali na području Zagreba « ili « potraga traje po Zagrebu i široj okolici «
Po ostatku poda u tome djelu prostorije se nalaze razbacani par noževa, skalper, traka za lijepljenje, zavoji, vreće za smeće stare krpe koje su umrljane krvlju i različitim tekućinama te žice različitih debljina i dužina …
Počinje snimati i ostatak prostorije.
Iza njega se nalazi par koji pleše, … smijulje se zabavljaju.
Luda … teško je reći gdje se nalazi … recimo to ovako … svugdje !
Baca se po podu i valja, stalno pipa dečke i cure. Kao da provjerava da li su dobro, kako im je zdravlje …
Kao kad vam netko da konja … kao da ih misli prodati …
Diže jednu po jednu osobu i pokazuje ih gazdi; tipu koji je izvaljen u kožnoj fotelji.
Diže majice curama, pokazuje mu njihove grudi, pokazuje mu njihove zube …
Ruke, prste …
Noge … svakoga od njih udari sa svom snago da vidi koliko mogu izdržati …
Potom ih brutalno tuče sve dok ne zaposjednu ponovno svoje mjesto.
Kada je bio gotov sa pokazivanjem osoba, ustane se gazda počne prilaziti osobama na tepihu. U tome se trenutku odnekuda pojavi crni doberman … Nije ga nitko doveo, jednostavno je bio tu ali ga prije nisam vidio …
Nije ga nitko primijetio, ali nitko nije iznenađen što je ovdje …
Kao da je cijelo vrijem ležao kraj gazde …
Luda dolazi do njega, dobermana, i počinje plesati oko njega. Stalno ga dodiruje svojim rukama, nekad polagano milujući a ponekad udarajući …
Pas ne pokazuje nikakav interes za njega …
Tada ga gospodar pogleda.
Nije bilo dugo potrebno da pas shvati što mu je činiti …
U jednom neopreznom potezu uhvatio je ludu za ruku i potegnuo ga k sebi.
Potom je skočio preko njega i uhvatio ga za ruku trgajući mu jaknu, sve dok nije došao do mesa. Tada je počela teći krv a psa kao da je to hranilo, njegov se bijes toliko rasplamsao da je izgledalo da ludu napadaju desetci pasa.
Tada je stao i pogledao gospodara …
Gospodar kimnu glavom a pas se iz jednog zaleta strmoglavi na ludin vrat …
To je bio kraj za ludu …
Samo se u tišini moglo gledati kao krv ispunjava pod u toj prostoriji …
Polako i ravnomjerno …
Gospodar uzima megafon sa vrha štapa. Štap baca u kut sobe, i počinje se derati na osobe koje kleče na tlu …
Prilazi mu ona žena u crvenoj haljini i stavlja mu ruku na rame.
Drugom rukom podiže djevojku koja se nalazila na mjestu broj šest
Nju doberman ispraća negdje van prostorije …
Žena u crvenom postavlja pitanje gospodaru i pokazuje na mjesto broj jedan koje je bilo prazno. Na njemu nije bilo nikoga.
Gospodar odmahne glavom i pokaže prema snimatelju i kameri !
Tada onaj čuvar koji je imao palicu u ruci počinje da se dere, da divlja … počinje trčati po sobi, ponašati se kao onaj luđak ona luda koja leži na podu u lokvi krvi.
Uzima stvari koje se nalaze po sobi i počinje ih razbijati …
Uzima gospodarev štap i baca ga u tipa od one žene u crvenom …. Tada iz nekoga kuta uzima ogledalo stavi ga sebi na prsa i počinje se vrtjeti sa njim po sobi.
Brzo, brže, sve brže, brže i brže … pada na pod a kamerman ga snima i prilazi mu … Iz glave čuvara počinje ići krv.
Izlazi na nos i kroz uši.
Snima ga kamera i dalje … spušta se na njegova prsa i hvata ogledalo … napravi krug a onda stane točno iznad njega …
vidim odraz kamermana …
to sam ja …
u gaćicama bez potkošulje.
U kameri vidim svoj odraz u ogledalu … pa ja sam cijelo vrijeme snimatelj !?!?
Udaljujem se kamerom, dalje od ogledala kada vidim na displayu da mi oko vrata visi broj, broj jedan … kamera pokaže mjesto za metalnom posudom na kojoj piše broj jedan.
Još uvijek je prazno … kamera se počinje žurno kretati, tresti kao da bježi od nekoga. Bježi natrag po onom put do wc-a
Zatvaram display kamere i bacam je kroz onaj mali prozor koji sam razvalio nogom. Tada začujem na hodniku korake kako mi se žurno približavaju.
I glas … « donesite ga neozlijeđenog «

Sve češće i češće sanjam taj san …
Obično ga sanjam kada me napusti Crni Vrag, nakon njegovog djelovanja sve utihne i povuče se u svoje tamne sjene, u svoje male pukotine i utihne.
Iscrpljen sam, dolazi mi san na oči …
Odjednom tama ali osjećam još sve što se događa oko mene …
Samo želim zatvoriti oči i odmoriti se pola sata …
Nakon tih pola sata se dižem, usta su mi suha, nemam orijentaciju … sav sam nekako zbunjen.
Idem se umiti, da se probudim, da mi to što prije prestane.
Dolazim do wc-a, uhvatim kvaku na vratima i gurnem je prema dolje.
Vrata se otvaraju !
Martina leži gola u kadi …
Voda u kadi je napola napunjena, bez pjene.
Čista voda bez ičega …
Voda i dalje polako curi, a ona se igra sa njom i sa kapljicama koje se polako spuštaju po njezinim rukama !
Spušta ruku u vodu i polako je vadi van.
U njoj je britvica, ženska britvica blijedo ljubičaste boje.
Polako je naslanja na ruku … vuče je prema gore …
Dlake joj nestaju pod blagim mlazom mlake vode …
Ispire dlake na britvici pod vodom … otrese ju …
Naslanja je na desnu nogu kratkim potezima povlači prema gore.
Polako polakše ….
Dlake joj nestaju pod blagim mlazom mlake vode …
Ispire dlake na britvici pod vodom … otrese ju …
Pogleda prema meni i nasmije se … para joj se izdiže sa lica, kapi joj se spuštaju niz obraz …
Uzvratim joj osmijeh.
Onako iz šale podiže britvicu i stavlja je na lice …
Povlači prema gore … tada pomislim « krivi smjer ludo «
Ponovno se nasmijem …
Dlake joj nestaju pod blagim mlazom mlake vode …
Ispire dlake na britvici pod vodom … otrese ju …
Spušta britvicu na trbuh i polako je povlači prema gore !
Još jednom … još jednom …
Dlake joj nestaju pod blagim mlazom mlake vode …
Ispire dlake na britvici pod vodom … otrese ju …
Ima masnicu na trbuhu, sa desne strane pupka … jasno se vidi otisak nečije šake …
Žao mi ju je …
Netko ju je udario …
Odlaže britvicu na rub kade, i uzima keramičku posudu u kojoj stoji sapun.
Na njoj se nalazi medicinski skalper zatvoren u usku najlon vrećicu za steliriziraciju !
Uzima ga … najprije stavi najlon vrećicu u kojoj se nalazi u usta i otrgne vrh zubima.
Zastruže po keramičkoj posudi za sapun i kao da želi vidjeti da li je oštar …
Ostane izgrebeni trag.
Odjednom se ugase svijetla …
Ja se okrenem prema vratima a ona se zatvore …
Martina upali ručnu svjetiljku i obasja skalper.
Potom položi snop svjetla na svoju lijevu nogu … na unutarnju stranu bedra.
Skalper pritisne na kožu. Tada iskoče ožiljci prijašnjih rezova, duševnih oštećenja uzrokovanih neuzvraćenom roditeljskom ljubavi.
Zareže se !
Duboko …
Krv je potekla po nozi i dotakla vodu gdje se sa njom sjedinila. U početku je pokušavala krv napraviti odraz nečega u vodi kombinirajući pune i prazne krugove.
Osjetio se onaj užasan miris krvi koji me je oduvijek podsjećao na rđu !
Stvori me se i okus u ustima …
Rđe !
Zarezala se još par puta.
Krv se je slijevala niz njenu nogu u vodu i punila vodu crvenom bojom koja je bjelila kao oku rđe u mojim ustima …
Odvratno …
Sa krvavom rukom se primila za rub kade. Krv se cijelila po rubu do poda gdje se nalazio bijeli ručnik.
Ručnik je kao žedan vampir upijao krv.
U tom činu ga je odavala jedino njena boja …
Podigla je taj ručnik i obrisala ruke u njega, barem krv koja je bila tamo !
Od nekud je izvukla upaljač i pripalila prastare svijeće koje su se nalazile na rubu kade. Položila je žlicu sa nekim bijelim prahom na svijeću.
Dignula se iz kade !
Gola je izašla iz kade ne osvrnjujuči se da pronađe ručnik.
Iz kade je izvadila inzulinsku špricu, plutala je kraj nje cijelo vrijeme.
Šprica ne Martina !
Sjela je na rub kade.
Maknula onu žlicu sa svijeće !
Onaj se prah pretvorio u zlatno smeđu tekućinu !
Neko je vrijeme gledala u nju, uzela špricu i umočila je u tekućinu. Povukla je čepić na vrhu koji je uvukao svu tekućinu !
Pucnula je prstima dva puta po šprici, prislonila je podlaktici i gurnula lagano unutra …
Nije ju gurnula puno, samo vrh !
Lagano ju je podigla na što joj je tijelo reagiralo tako da je izbacilo venu van …
Pogledala je mene u oči i rekla mi je
« pa ja se užasno bojim igala «
bez gledanja, kao da je to već prije radila, ubrizgala je sve što se nalazilo unutra.

Tada me oblije hladan znoj i muka me uhvati !
Bol u trbuhu također !
Uspijem se koncentrirati i sjetim se serija u kojima kada netko sanja ga se ošamari i ako je san neće osjetiti bol, shvatim da u snovima nema boli

Danima me je Crni Vrag nosio na njegovim ramenima kao nekakav teret, ali znao sam da to nisam, radio je to iz sažaljenja …
Nakon toliko vremena došli smo do savršene plaže …
Plaža je bila do kuda god seže oko, sami pijesak na kilometre … već je bila pala noć, čini se da smo slijedili noć da nas je ta gospođa dovela do te savršene plaže !
Odmarao se naslonjen na hrpu kamenja, bio je umoran …
Povukao se duboko u mene željan sna …
takvog ga prvi put vidim …
on i san dva nespojiva pojma !
Odlučio sam prošetati plažom, možda potajno pobjeći od Crnog vraga, tko zna …
Krenuo sam …
Korak po korak, stavljao sam nogu ispred noge ispred noge …
činio sam korake …
Razmišljao sam o tome kao da to nikada nisam radio, čak sam si divio …
Pa ja hodam …
Koja glupost !
U neko doba noći sam se okrenuo da vidim gdje sam, i bio sam nigdje.
Iza mene se prostirala plaža a po plaži je mjesec obasjavao moje bose stope. Nebo iznad njih je bilo tamno plave boje sa dozom mističnosti, kao da nešto skriva.
To je on radio, to je njega pratilo … nas
Lagano je vihor micao stabla niz plažu i nosio sitno lišće.
Radio je tako neodoljiv zvuk, šum mora.
Slika iz mojih snova … savršen bijeg od stvarnosti …
Ali ni to nije moglo vječno trajati !
Čim sam to pomislio pojavio se je on …
Malo uvučeno od plaže nalazilo se stablo, ispod njega rupa …
Za razliku od prijašnjih stvari koje sam viđao ove se sjećam kako je nastala …
Nastala je kao fatamorgana usred pustinje, najprije je nastao onaj izlaz topline iz tla kao kada isijava asfalt usred vrelog dana.
A potom se cijela slika isijala …
Bila je to rupa a u rupi položen mrtav dječak …
Imao ja sebi samo bijele hlače, bio je bos … čist prije svega !
Vidjelo se na njemu da nije bio lutalica …
Okrugloga lica … crne kovrčave kose koja mu se spuštala do pola obraza … nosio je svojih 10 – 11 godina.
Oči su mu bile još otvorene … kao da je netko zaustavio trenutak kada je htio dječak nešto reći i isisao mu život.
Sažalio sam se …
Kleknuo sam do njega položio mu ruku na lice i zatvorio u okice …
Pustio sam suzu … osjećao sam se tako usamljeno kao da mi je bio najbolji prijatelj.
Da sam na filmu kada bih ispustio suzu dječak bi oživio … ali nisam bio na filmu !
Ovo je bila stvarnost.
Sjedio sam neko vrijeme kraj njega i pokušao doznati nešto o njemu.
Nisam ga dirao, nisam mu time htio narušiti njegov mir…
Ustao sam i počeo ga pokrivati pijeskom …
Kada sam ga pokrio znao sam da je tim zadnjim zrnom pijeska dječak u meni zamro, uplašen i izgubljen. Više ne pita kuda to idemo.

(radnja svega se odvija u Rijeci I okolici Rijeke te na Turniću)